Zine Urban Kulture
GONE BALD tour 2003
KSET (Zagreb) 30.01.03. & GARAZE (Vrbovec) 01.02.03.

 
Club Garaze

Noise-rock se mijenja sa sezonama, a u ovoj mogli smo vidjeti vjerojatno jedine noise strance koji u evropski tour ukljucuju i hrvatska manja mjesta. Naravno, Peter Brötzmann, GVSB i ostala imena doci ce i napuniti dvoranu KSET-a, ali nitko od njih nece svoju muziku ponuditi i žednim ušima zagrebacke okolice.
Razorbalade JR. to je opet ucinio na touru koji je, jednim dijelom, napravljen kako bi u Zagrebu, u studiju KOSMO, snimio novi materijal (koji ce se izdati najvjerojatnije na split albumu sa PICH PIT-om). Drugi (i dok ne izade album), nama važniji dio njegovog toura je koncert održan u Vrbovcu u klubu Garaže (Garage).
Iako KSET ima tehnicki puno bolji zvuk, iako su tamo poklonici GB-a u punom sastavu, iako je publika možda senzibilnija na noise zvukove, koncert koji se dogodio 01022003 u Vrbovcu bio je spektakl.
U KSET-u, dva dana prije mogli smo vidjeti novu postavu GB-a, koji se nakon turneje u svibnju 2002. raspao i ponovo nakon samo tjedan dana obnovio u sastavu: stari Pajdo za elektricnom gitarom (Razorblade JR), Mark (bivši bubnjar Blisters-a) za bubnjevima i Dixonn (bivši clan odlicnog SGP-a iz Groningena, NL) na bas poziciji. Gig je profesionalan. Ekipa zahvalna, poslije dva bisa GB sviraju i jednu staru kompoziciju sa albuma LITTLE SONG OF LOVE, sve krasno, sve za pet… poslije «cugica» i pricica, tralala…
A onda, Vrbovec… Garaže su hladne, ekipa srednjoškolki pjeva sve DJ-eve kompozicije, koje «pašu» našem podneblju, od ACDCja do Sistem of a Down-a, i ostalih fake alternativaca i starih rockera. Loša podloga za GB… Na tonskoj se probi GBa ništa ne cuje. Bas bubanj je ozvucen mikrofonom koji ne valja, Pajdo opet previše pojacava svoj Marshall, svjetla su uperena publici u oci, nitko nema cigara, pivo je po 8 kuna (too much za underground place)…
GB pocinje svirati, ljudi prilaze, prislušnu, ništa ne valja… Drugu-trecu stvar GB moraju poceti ispocetka, Mark zakasni na bubnjevima, iskljuci se mikrofon… Ekipica se polako razilazi, ostaju samo najstrpljiviji. I njima se strpljenje pozlati!

Zašto se Gone Bald nazvao baš tako? Naravno, prva su asocijacija celavih ljudi (koji su masovno posjecivali GBove ranije koncerte) da je u pitanju neka udruga mladih ljudi s problemom ispadanja kose. Razorblade ih je upozorio da on ne celavi nego da se tako šiša, tj. da njegovoj celavosti nije uzrok ispadanje kose nego je to novi hair styling. Druga, i pomalo zamršenija istina je da bald na engleskom znaci celav (golišav, ogolio, gol, bez nakita), ali isto tako ima znacenje „bez ukrasa“. U toj varijanti objašnjenja, GB bi znacilo hodat celav, iliti ici bez ukrasa.

Od kada su se ljudi poceli masovno gledati u ogledala, dakle još od dana kad je i radnicka klasa, a ne samo buržoazija, stekla kupovnu moc, sve se više daje za ukrašavanje, modno odijevanje, manikiranje…(Sjecam se, moja me baka jednom prigodom upozorila na moje neuredene nokte. Kao mladoj osobi punoj nerazumijevanja, meni je bilo pederski manikirati nokte. Njoj je to izgledalo normalno, jer je, u njeno vrijeme, svaki austrougarski gospodin imao svoju rašpicu- turpijicu.) Ljudi sve masovnije upadaju u globalnu trgovinu uljepšavanja. Tako ne pazimo samo na svoj izgled nego imamo i «row models», idole koje obožavamo i slijedimo njihov primjer. Ništa cudno, to je duboko u ljudskoj podsvijesti (ali o tome ovdje ne govorimo). Tu su cinjenicu iskoristili pametni pojedinci i prokljuvili kako na njoj zaraditi novac. I onda je to pokrenuto globalno. Potrošaci diljem svijeta imaju nove izdanke modela kojima se dive i koje oponašaju. Industrija modela ima svoje zakone, kako u ljepoti, tako i u muzici, filmu i ostalim kulturno-konzumentskim sadržajima.
I, da se vratim GB-u, celav, tj. bez ukrasa, je onaj koji sebe može prikazati u najiskrenijem svjetlu. Onaj koji ne pada pod utjecaj korporativne politike ili industrijskih zakona, onaj koji svoju dušu drži cistom, koji svoju muziku ne radi kako bi ugodio (kako soul i hiphop šminkerima, tako i fake HC ili rock mladim darkericama), nego kako bi najiskrenije prenio osjecaje.
I to se dogodilo nakon pocetnih zavrzlama koje su nas ostavile malo potištenima, GB se budi i u poluvremenu diže lagane trnce na vratu, koji prelaze preko šije i tjemena na celo… I tu shvatim da Gone Bald pomaže celavima, jer trnce koje sam osjetio, cirkulacija krvi koju je u mom skalpu potakla njihova muzika, oživljava polumrtve folikule, korijen kose.
GB instrumenti odjednom su naštimani, pojacala više ne krce, mikrofon u bas bubnju radi savršeno. Mark probija opne bubnjeva, bas radi kao cirkularna pila, gitara reže još oštrije, pa se opet vraca nazad u kakofoniju i na postrokersku melankoliju, koja dosaduje i dosaduje. Pomislim: ima li smisla slušati? Dosadna gitara i dugi melankolicni ritam zatupljuje, Razorblade Jr. kao da namjerno promašuje te tonove i žice u «ment to be» kristalno jasnim postrokerskim dionicama. Ljudima postaje nelagodno. Usred razmišljanja zapljusne me novi val buke. Digne me i žmarci su ponovo tu. Razorblade pada na pod, diže se, mikrofon se iskopca, ali se muziciranje nastavlja. Improviziraju dok mikrofon nije popravljen, kao u filmu, baš sekundu prije nego što Razorblade ponovo zavrišti u njega. Svaki zaustavljeni ritam popracen mikrofonijom koja je uhu draga: skvii, skviii, potom muzika koja nosi, koja podsjeca na horde jahaca. Nitko više ne stoji mirno, svi osjecaju iste trnce. Cujem neki glas iza sebe kako govori:”Ovo su totalni ludaci, totalno ludi totalno ludi…”

Ok, toliko za one koji se zadovoljavaju lirskim sadržajem.

Istina je da je GB u novoj postavi još kvalitetniji, da je muzika još cišca, sa još manje ukrasa. Stil Razorblade JR-a je definiran: lagane melankolicno postrokerske sheme koje završavaju bucnim noise rockom, a kroz cije se angularne ritmove i math rock prekide probije i trunka free jazz montypajtovštine. Vokal je zaljubljen, pati, ali i nešto što prije u GB-u nisam primijetio: postaje polako aktivan, smiješan, zajebantski, nasmijava.
Još je jedna odlika novog Gone Bald-a da njihovih nekoliko kompozicija sa svojim ljubavnim sadržajem podsjecaju na meni pomalo novi val koji se primjecuje u trendovima današnjice: noise pop. Vidjet cemo je li nova sezona noise-rocka popnoise.


ZUK - Croatia / spring 2003
Live @ Garaza